Pozdrav dragi moji, danas je tema nešto više ona koja se tiče života i budućnosti. Par dana razmišljam o temi, koja bi bila adekvatna da se napiše i predstavi i onda mi pade na pamet da je potrebno nešto ovako. Malo se priča ,a koliko sam vidjela i malo se piše o tome da li treba postati još jedan pravnik u nizu i da li je ovo ono zanimanje koje baš trebate.
Pa eto, ako mene pitate, te ako vam ja to govorim sa moje točke gledišta ovo je onaj fakultet kojeg moraš baš voljeti, a prije svega željeti upisati. Nije ovo onaj tip fakulteta gdje se usavršavaš i obrazuješ za jednu oblast, gdje ćeš biti vezan za samo jednu djelatnost, ovo je onaj tip fakulteta gdje možeš da se pronađeš u različitim djelatnostima i da konstantno napreduješ, isto tako treba se reći da je ovo onaj fakultet gdje cijeli život učiš. I kada se završi i kada uzmeš diplomu u ruke, osim zvanja nemaš ništa opet se nalaziš na jednom početku i ne znaš gdje bi ni što bi. Ukratko sa njim si uvijek na litici i postoji mogućnost da padneš.
Kada bi se malo osvrnula na moje školovanje ili obrazovanje kroz mojih pet godina studija, mogla bih mnogo toga reći. Recimo, ni jedan predmet nije toliko težak koliko ga predstavljaju, ni jedan profesor nije tako nemoguć kako ga opišu i ni jedan ispit nije nemoguće položiti, znači sve je itekako moguće. Ustvari, rekla bih da je sve stvar vašeg odnosa prema tome kako nešto gledate, naravno da će biti težak svaki predmet ako upišete fakultet tek tako. Upravo zato sam na početku i napisala da je potrebno osjetiti kao neki "poziv" za ovaj fakultet. Dešavalo se da se na prvu godinu upiše mnogo studenata, zaista ogromne brojke, a samo ih mali broj uspije završiti. Većina upiše pravni fakultet jer nema matematike niti onih "teških" predmeta i tu nastaje problem. Svaki je predmet težak ako ga ne naučiš. Mnogo bi bolje bilo kada bi svi upisali zapravo ono što žele. Čula sam priče kada sam se tek upisala na prvu godinu da je to dosta težak fakultet, da ima "bubanja" i slično, na kraju sam zaključila da ništa od toga nije istina. Ja sam učila sve sa razumijevanjem, ne razumijem to učenje napamet kao što i ne razumijem učenje noć pred ispit. Mora se tu napraviti mnogo toga da bi sve funkcioniralo kako treba, da se može i odmoriti, družiti, ali kada se treba učiti onda i učiti.
Upornost je ključ svega, zapravo samo treba biti uporan. Dešavalo se i meni da se plašim da li ću to uspjeti i hoću li moći, ali moja volja bila je jača od mojih strahova. Ja sam željela to i znala sam da to istinski želim i da to mogu. Bilo je situacija i kada mi je sve dodijalo i kada sam poželjela da od svega odustanem, ali nisam. Svaka ta situacija podsjetila me na neki dio nečega u mojoj podsvijesti zašto baš želim da završim to što sam i počela.
Eh, osvrnuti ću se malo na sami koncept fakulteta. Ono što mi je možda nedostajalo kada sam upisivala pravni fakultet jeste to da netko objasni kakav je taj sami fakultet, kakve su mogućnosti poslije i slično. Nije dovoljno samo doći u kožnoj jakni, kako nam je tada dekan rekao "želi da se osjeća mlado, te da ga se ne uplašimo odmah prvi puta u crnom odjelu" , ta rečenica je malo neukusna i kada bih nju izuzela draže bi mi bilo da je došao u odjelu i malo nam bolje objasnio u što se upuštaju studenti, jer ipak je to odluka koja će pratiti mnoge u budućnosti, nakon što neki sretno završe postoji i ostatak onih kojima će fakultet ostati u lošem sjećanju.
Međutim, sve je to na početku toliko nebitno što sve nakon toga slijedi. Kada već imate diplomu u ruci, prva stvar koju treba uraditi jeste otići sa kopijom diplome Službi za upošljavanje kako bih se evidentiralo zvanje koje imate, a prema tome zamijenio i vaš status, to je ono što je itekako bitno i kada se pronalazi prvo zaposlenje i sve ostalo. Naravno prije zaposlenja potrebno je odraditi volonterski ili pripravnički staž, to je ono što se mora. Zatim slijedi neka daljnja borba koja obuhvata učenje i slično. Obično se nakon dvije godine volonterskog staža polaže pravosudni ispit, jer je za njegovo polaganje upravo uvjet dvije godine volonterskog staža. Pravosudni ispit je važan kod većine poslova koji se obavljaju u pravosuđu i postoje poslovi koji su baš uvjetovani tim pravosudnim ispitom. Tako da ako želite krunu pravnog fakulteta steći će te je tek nakon položenog pravosudnog ispita, i tu ste opet na početku, ali kada ga završite možete reći da ste kompletni te se može lako aplicirati na neke poslove i tražiti zapravo ono adekvatno rješenje.
Neke prednosti pravnog fakulteta su po meni to što nisi ograničen na jedno radno mjesto, to jest da preciznije kažem možeš se pronaći u djelatnosti koju želiš obavljati, u tijeku volonterskog staža se obiđu mnoga mjesta u okviru pravosuđa i već tada možeš vidjeti u čemu se najbolje pronalaziš. To je ona dobra strana pravnog fakulteta nisi ograničen na jedno radno mjesto, sa pravnim fakultetom ima toliko opcija. Mislim da su besmislene one rečenice "ali pravnika ima mnogo, dosta ih je na birou i slično" zapravo je po meni to glupost, pravnika uvijek treba. Imaš otvorenih više vrata sa pravnim fakultetom, naravno tu je potrebno više otvorenih radnih mjesta, ali dobro ne pada sve iz vedra neba.
Po meni još jedna prednost je i to što se mnogo toga nauči što je zapravo važno za sami život i način življenja. Nekako se na pravnom fakultetu formiraš kao ličnost, tu se naučiš nekim osnovnim stvarima koje traju cijeli život. Recimo upoznaš se sam sa svojim pravima, pa se lakše upuštaš u neke odnose i donosiš neke važnije odluke. Mislim da je ovaj fakultet itekako dobar izbor, ali opet kažem za njega moraš biti spreman, moraš to voljeti i osjetiti srcem.
Ne znam imam li neku manu za pravni fakultet, nekako ne postoji neka adekvatna mana koju bih mogla navesti, sve što bi se moglo navesti je više manje samo "gradska priča" ljudi koji su čuli za pravni fakultet i koji stvaraju predrasude, a zapravo ništa od toga nije istina. Odavno sam naučila da se tim pričama ne treba vjerovati te da se treba slušati samo unutrašnja poruka iz dubine duše, jer ona je ona prava.
Ako ste tek na početcima neke svoje karijere i formiranja budućnosti onda dobro razmislite je li to što birate ono što vas čini sretnim i je li to vaš "poziv", jer to je ključ za vašu budućnost. Ako se napravi greška na početku poslije će biti kasno za ispravke.
Šaljem vam svima puno toplih zagrljaja do idućeg puta, a onim koji su na početku karijere želim svu sreću i neka vam karijera uvijek bude na prvom mjestu.
Primjedbe
Objavi komentar